Molarno incizalna hipoplazija
O molarno incizalnoj hipoplaziji, ili skraćeno mih-u, se malo govori i zna, a ukoliko se ne leči na kraju može dovesti do ekstrakcije zuba. MIH ili molarno incizalna hipoplazija, je sve češća pojava nakon erupcije stalnih zuba. Molarno incizalna hipoplazija je pojava hipomineralizacije gleđi sistemskog porekla. Najčešće zahvata prve molare i prve stalne incizive (jedinice i sestice). Varijacije u kliničkoj manifestaciji, uz često prisutnu asimetriju, su razlog velikih varijacija u potrebama za terapijskim tretmanom ovih strukturnih gleđnih defekata. Može biti lokalizovana samo u gleđi u vidu belicastih oblačića, do težih slučajeva kada je eksponiran dentin – što zahteva sanaciju zuba.
Kod Molarno incizalne hipoplazije se može javiti iznenadna osetljivost zuba u toku obroka ili konzumiranja različitih napitaka. Ovi pacijenti zahtevaju češću kontrolu stomatologa i u zavisnosti od težine stanja adekvatnu sanaciju u cilju preveniranja mogućih komplikacija. Terapija molarno incizalne hipoplazije, je širokog dijapazona u zavisnosti od kliknickog pregleda i subjektivnog osećaja pacijenta. Počev od fluorizacije zuba, zalivanje fisura, jetkanja i infiltracije minerala u postojeći defekt do fasetiranja kompletnog zuba a nakon 19 – te godine izrade keramičkih krunica. Zapušteni slučajevi molarno incizalne hipoplazije, neretko završavaju ekstrakcijom zuba.
Postoji veliki broj faktora koji dovode do pojave mih-a iako oni nisu još sasvim ispitani. Do sada su podeljeni u tri grupe i to po vremenu delovanja: prenatalne, perinatalne i postnatalne. Najveći značaj se daje uticaju faktora u periodu mineralizacije, posebno onih koji deluju u periodu prve godine života. Najnovija istraživanja ukazuju i na značaj genetskog uticaja na nastanak i razvoj zubnih defekata.
Najvažniji faktor u očuvanju zdravlja zuba kada dođe do pojave mih-a je svakako pravovremeno javljanje stomatologu. Ovo smo već pominjali i kada su u pitanju naši zubi, uvek je vreme ključan faktor za lakši put ka izlečenju. Rana dijagnostika i težina kliničke slike su ključni faktori koji utiču na ishod terapijskog tretmana.
