Stomatologija kroz istoriju je evoluirala tako da danas predstavlja savremenu granu medicine koja obuhvata primenu najmodernijih stomatoloških materijala i tretmana lečenja.
Verovali ili ne, još je praistorijski čovek vodio računa o svojim zubima, te je za čišćenje zuba koristio razne biljke. Ipak, prvi znaci primene stomatologije u praksi datiraju iz doba neolita, oko 7.000 godina pre Nove ere. U arheološkom nalazištu Mehrgarh u Palestini pronađeni su zubi na kojima se vide tragovi rada bušilice. Dok je najstarije zubno punjenje otkriveno u Sloveniji. Za ovaj rad upotrebljen je pčelinji vosak, a smatra se da je star oko 6.500 godina.
U tom periodu nastale su i prve teorije o kvaru na zubima. Tako su Sumeri smatrali da su zubni crvi glavni krivci za karijes. Ovakvo mišljenje bilo je rasprostranjeno i u Staroj Indiji, Egiptu, Kini i Japanu.
Stomatologija kroz istoriju Starog veka
Stomatologija, kao medicinska nauka, počinje da se razvija zahvaljujući Egipćanima. Prvi medicinski tekst jeste tzv. Ebersov papirus koji datira iz 2. milenijuma pre Nove ere. U njemu su opisane bolesti zuba i njihovi uzroci. Takođe, prvi put se pominje i naziv stomatolog.
Istorijski podaci govore da su Egipćani poznavali i protetiku, te su nedostatak zuba rešavali pomoću zlatnih žica.
Iz Egipta stomatologija kroz istoriju dalje se razvijala u Grčkoj i Rimu. Tako su Aristotel i Hipokrat u svojim delima pisali o vađenju zuba klještima, upotrebi žice za učvršćivanje rasklimanih zuba i polomljenih vilica. Celzus je navodio značaj održavanja oralne higijene za zdravlje zuba, dok je Galen prvi izvršio klasifikaciju zuba na sekutiće, očnjake i kutnjake. Ovaj grčki hirurg i filozof je dao doprinos i u razvoju punjenja zuba.
Stomatologija kroz istoriju Srednjeg veka i Renesanse
S obzirom da je u Srednjem veku svaki aspekt čovekovog života bio pod velikim uticajem crkve stomatologija je u Evropi stagnirala.
Srećom, njen globalni razvoj nije zaustavljen, jer je veliki uticaj izvršila arapska medicina. Naime, čuveni filozof i naučnik, Avicena je u svom delu koje je poznato pod nazivom „Kanon medicine“ objasnio nastanak zubobolje.
Arapski lekar, hemičar i hirurg Abulkazis je u delu „Al Tasarif“ opisao stomatološke instrumente i skidanje kamenca sa zuba. Ujedno, zalagao se da proteze budu pravljene od volovskih kostiju.
Nakon mračnog Srednjeg veka, usledio je period preporoda – Renesansa. Naučnici su počeli da se interesuju za anatomiju ljudskog tela. Jedan od njih bio je i Leonardo da Vinči koji je detaljno opisao sve zube, uključujući i koren i njihov položaj.
Benedeti je opisao povrede zuba, uticaj žive na zubna tkiva i upotrebu opijuma kao analgetika, a krajem 16. veka Ambroaz Pare u svom delu „Kompletni radovi“ navodi tretmane lečenja zuba.
Početak moderne stomatologije
Istoričari ističu da su temelji današnje moderne stomatologije postavljeni u 18. veku, pre svega u delu Pjera Fošara „Stomatološka hirurgija“. U njemu je francuski lekar na preko 900 strana izneo nova otkrića o karijesu, odbaciviši uverenje o zubnim crvima. Zatim je opisao proces plombiranja pomoću olova i ispravljanja nepravilnog položaja zuba pomoću žice.
Dve decenije kasnije Horace Wells je započeo sa upotrebom anestezije u stomatologiji, da bi ubrzo Nikola Duboa de Šemon patentirao porcelanske zube, što je označilo početak modernog rešavanja problema nedostatka u zubnom nizu.
Novi korak u razvoju stomatologije dogodio se 60-ih godina 20. veka upotrebom lasera u lečenju i kompozitnih materijali za punjenje zuba. Krajem 80-ih pojavili su se i prvi preparati za izbeljivanje zuba, koji su najavili uvod u estetsku stomatologiju.
Stomatološka ordinacija Dr Ast prati trendove u svetskoj stomatologiji, predano radeći na usavršavanju i primeni najnovijih metoda lečenja kako bi svojim pacijentima pružila najbolji tretman.